PREPORUČENO
LJEKOVITO BILJE

Dobričica

dobricica1
Latinski naziv: Glechćma hederdcea L. Drugi nazivi: brštan, koturac, ognjenak, mjesečnjak, niski bršljan, samobojka, brštan-trava, vrštan-trava, grenkuljica

Crni korijen

crnikorijen
Latinski naziv: Scorzonera Hispanica  Drugi nazivi: crni korijen,turovac,kozja brada, španjolski zmijak, crni turovac, španjolski turovac, crna biljka kamenica

Borovnica

borovnica
Latinski naziv: vaccinium myrtillus Ljekarničko ime: Folia i Fructus Myrtilli Drugi nazivi: borovnjača, mrča.

Hrast

hrast
Latinski naziv: Quercus robur L. Drugi nazivi: dub, dubovina, hrast lužnik, lužni hrast, lužnjak, rani hrast

PREHRANA

Kupina

kupina2
Gotovo da i nema europske zemlje u kojoj kupina ne raste kao samonikla biljka (uz šume i grmlje, po šumama i ravnicama te naročito na zapuštenim zemljištima) jer se brzo razmnožava.

Cikla

ciklaprehrana
Ljekovita vrijednost cikle poznata je još iz antičkih vremena. Cikla je plod bogat na mikroelementima kao što su jod, bakar, selen, vanadij, vitamini B kompleksa i vitaminom C; od minerala sadrži kalij, natrij, fosfor, kalcij, magnezij, željezo.

Jod

minerali
Jod (I) se ubraja u grupu "elementa u tragovima". U otijelu najvećim dijelom postoji kao jodid. Važan je za razvoj i rad tiroidne žlijezde i sastavni je dio tiroksina, glavnog hormona koji proizvodi tiroidna žlijezda.
Pretraživanje bolesti po abecedi

Legionarska bolest

Legionarska bolest -zdravstveni vodič CroMapsBolest uzrokovana bakterijom Legionella pneumophila koja se javlja u dva oblika, kao akutna respiratorna infekcija, i drugi, teži oblik koji se manifestira kao teška opća bolest sa zahvaćanjem raznih organa uključujući i pluća. Legionele su štapićaste bakterije koje mogu preživjeti u vodi duže od godinu dana koristeći se simbiozom s plavkastozelenim algama. Uzrokuju 2% do 10% pneumonija. Kod imunokompromitiranih - visok letalitet.

Dispergirane u obliku aerosola u kapljicama promjera 1,0-5,0 mikrometara, legionele bivaju aspirirane u plućne alveole u kojima "napadaju" epitelne stanice kao i alveolarne makrofage osjetljivih osoba. Kao posljedica nastaje atipična upala pluća nazvana legionarska bolest. Legionele su relativno česti uzročnici upala pluća u cijelom svijetu jer su odgovorne za 2 do 15% pneumonija u općoj populaciji.

Određeni objekti kao bolnice, hoteli ili pansioni sa starijim posjetiteljima, fontane, vodoskoci, instalacije za hidroterapiju, ovlaživači zraka, bazeni s turbulentnim strujanjem vode, pa čak i ledomati, često su invadirani legionelama. Prirodni okoliš za legionelu je voda jezera, rijeka, potoka, ali i bazena, uređaja za grijanje vode, uređaja za klimatizaciju koji koriste vodene filtre, itd. Bolest se prenosi aerosolom (kapljično), dok interhumani prijenos nije dokazan.


Osnovni uvjeti koji mogu izazvati ovu koji puta i vrlo tešku pa i smrtonosnu bolest su ovi: stajanje mlačne vode (temperature iznad 20 °C a ispod 50 °C) onečišćene iz okoliša bakterijama zvanim Legionella, te mogućnost da takva opasna voda prskanjem na primjer kod tuširanja, kupanja u bazenu s mjehurićima, ili od otvorenih rashladnih tornjeva dospije do dišnih organa ljudi. Uz spomenutu (mlaku) toplinu, razmnažanju i zadržavanju tih mikroorganizama u vodi, pogoduje i željezoviti talog i prisustvo fostata. Hladna voda treba biti stvarno hladna. Temperatura hladne vode na slavinama ne bi smjela prelaziti 20 °C. U tu svrhu, cijevi koje vodu dovode do zgrade ne smiju biti položene preplitko, kako ih ljeti sunce ne bi ugrijalo.

Grijanje vode i razvod tople vode u zgradi -topla voda treba biti dovoljno topla odnosno vruća. Temperatura tople vode na slavinama treba uvijek biti 50 °C. Ako se rabe na primjer solarni grijači, vodu po potrebi dogrijavati u bojlerima. Kotlove (bojlere) za grijanje tople vode redovito godišnje najmanje jednom isprazniti, očistiti od taloga i kamenca i dezinficirati klornim preparatom zatim isprati. Povremeno, u vrijeme kada nema ljudi u zgradi, ili se voda najmanje koristi (noć), podići temperaturu u bojlerima na razinu između 60 °C i 70 °C   kroz dva sata, kao mjeru termičke dezinfekcije (pasterizacije). Izbjegavati omekšavanje tople vode fosfatnim omekšivačima.

Simptomi
Legionella   pneumophila uzrokuje dva različita klinička oblika bolesti: pneumoniju, koja se naziva legionarskom bolešću i kratkotrajnu febrilnu bolest bez upale pluća, koja se još uvijek prema izvornoj pojavi naziva Pontiac fever (pontijačna vrućica).

Pneumonija je osnovna bolest koju izazivaju legionele, a pojavljuje se u prethodno zdravih ljudi, u onih s poticajnim kroničnim bolestima i kao važna infekcija u bolesnika s oštećenim imunološkim sustavom. Klinički se također manifestira različitom težinom i pojavnosti, od blagih oblika do vrlo teških pneumonija s visokom stopom smrtnosti. Na početku bolesti klinički poglavito izgleda kao atipična upala pluća, a budući da joj je uzročnik smješten intracelularno, zahtijeva pristup i liječenje kao i druge atipične pneumonije. Međutim, u prosjeku je teža od ostalih atipičnih upala pluća.

Inkubacija legionarske bolesti iznosi 2 do 10 dana. Bolest izbija vrlo naglo. Prvi simptom je povišena temperatura, koja je najčešće vrlo visoka, nerijetko i iznad 41 °C, a praćena je zimicom i tresavicom. Jače su izraženi i drugi opći simptomi, kao vrlo jaka glavobolja, bolovi u mišićima i zglobovima, opća slabost i mučnina, a obično izostaju znakovi zahvaćenosti gornjeg dijela dišnog sustava. U početku bolesnik ne kašlje, a nakon 2 do 5 dana pojavljuje se suhi nadražajni kašalj. Dakle, u toj prvoj fazi bolest sliči gripoznom stanju, teško se prepoznaje i lako se zamjenjuje s nizom drugih sličnih bolesti.

Pontijačna vrućica je akutna febrilna bolest slična gripi. Ima kratku inkubaciju od samo nekoliko sati pa do dva dana. Pojavljuje se uglavnom epidemijski, a zahvaća vrlo visok postotak izloženih osoba. Prevladavaju opći simptomi, povišena temperatura s umorom, glavoboljom i bolovima mišića, a pneumonija se ne razvija. Za nekoliko dana spontano nastupa potpuno ozdravljenje. Antibiotsko liječenje nije potrebno.

Dijagnoza
U svakodnevnoj kliničkoj praksi legionarska se bolest najčešće dijagnosticira posredno, otkrivanjem viskog titra protutijela u serumu. Vrlo je praktičan brzi dijagnostički test za otkrivanje antigena u urinu. Pneumonija se otkriva rendgenskim slikanjem pluća. Gotovo svi bolesnici imaju jače ubrzanu sedimentaciju i visoku vrijednost CRP-a (C-reaktivni protein), većina ima povećan broj leukocita, a polovica povišene vrijednosti aminotransferaza, što je znak prolaznog oštećenja jetre. Karakterističan laboratorijski nalaz jest sniženje vrijednosti natrija u serumu -hiponatremija.

Liječenje
Liječenje uključuje simptomatsku i ciljanu terapiju. U liječenju legionarske bolesti najvažnije je što prije primijeniti odgovarajući antibiotik. Zakašnjenje u primjeni učinkovitog antibiotika rezultira lošom prognozom. Oporavak je duži nego kod klasičnih pneumonija. Budući da nema specifične profilakse bolesti (cjepiva), u prevenciji je vrlo važan stalni nadzor nad izvorima i izbjegavanje infekcije. Izolacija nije potrebna jer nema interhumanoga prijenosa infekcije. Izvor i uzrok bolesti je uvijek kontaminirani vodeni aerosol. Budući da je infekcija povezana s različitim vodopskrbnim uređajima, a najčešći su joj izvori sustavi za zagrijavanje vode i spremnici za toplu vodu, potrebno je redovito tehničko održavanje tih uređaja i mikrobiološka kontrola vode na prisutnost legionela. To se osobito odnosi na bolnice, poslovne zgrade i hotele.

 

na vrh

Komentari

Ova stranice za sada nema komentara.

RSS feed za komentare ove stranice | RSS feed za sve komentare

Komentiraj


Napomena:
Poštovani/a zahvaljujemo se na Vašem komentaru. Vaš komentar će biti objavljen nakon odobrenja urednika.