PREPORUČENO
LJEKOVITO BILJE

Ljupčac

ljupcac1
Latinski naziv: Levisticum officinale L. Drugi nazivi: ijubačac, miloduh, milobud, luštrik, luštek, velestika, luštrek, selen, torjevac, biljka "vegeta", maggy biljka

Ježovina

jezovina
Latinski naziv: Ruscus aculeatus L. Drugi nazivi: veprovina, veprina

Krijesnica

krijesnica
Latinski naziv: Chrysanthemum balsamita Drugi nazivi: Krijesnica

Zečji trn

zecjitrn
Latinski naziv: Ononis spinosa L. Ljekarničko ime: Radix Ononidis Drugi nazivi: zečji trn, čkalj, gladiš.

PREHRANA

Magnezij

minerali
Magnezij (Mg) je esencijalni makromineral i elektrolit čija je uloga u organizmu višestruka. Neophodan je za metaboliziranje kalcija i vitamina C, kao i fosfora, natrija i kalija. U tijelu je prisutan u količini od 0,05 % ukupne tjelesne težine.

Grejp

grejp
Grejp ili grejpfrut je tropska biljka iz porodice agruma gorkog okusa. Plod je zimzelenog drveta koje uobičajeno raste do 6 metara u visinu, ali može doseći i trostruko veću visinu.

Krom

minerali
Trovalentni krom (Cr3+) je esencijalni element u tragovima koji pomaže tijelu normalizirati razinu šećera u krvi. On poboljšava toleranciju glukoze i podiže razinu poželjnog HDL kolesterola.
Pretraživanje bolesti po abecedi

Zatajenje bubrega

Zatajenje bubrega -CroMaps zdravstveni vodičAkutno zatajenje bubrega (bubrežna insuficijencija) definira se kao klinički sindrom obilježen brzim, jakim smanjenjem bubrežne filtracije, obično sa smanjenim izlučivanjem mokraće. Kronična bubrežna insuficijencija je klinički sindrom koji je obilježen propadanjem nefrona što dovodi do prestanka svih temeljnih funkcija koje bubreg obavlja. To uzrokuje postupno snižavanje glomerularne filtracije. Nadiranje izvanstanične tekućine uzrokuje stvaranje oteklina, povećani krvni tlak i kronično srčano zatajenje. Često su povećane razine kalija, natrija, te kiselost stanične tekućine.

Prerenalna akutna bubrežna insuficijencija nastaje kao posljedica smanjene količine krvi, koja dolazi u bubreg.   Najčešći uzroci toga su: krvarenja, povraćanje, dehidracija, opekotine, šok ili srčana insuficijencija. Najčešći uzroci renalne akutne bubrežne insuficijencije su sve bolesti bubrega, a najčešće: tubularne nekroze, akutni glomerulonefritis, infarkt bubrega i kortikalna nekroza. Katkad uzročnici mogu biti i teške infekcije bubrega. Post-renalna akutna bubrežna insuficijencija nastaje zbog raznih uzroka koji izazivaju opstrukciju mokraćnih puteva s anurijom. Najčešći razlozi za to su: bubrežni kamenci, kompresije tumorom, uvećanje prostate i stenoze.

Simptomi
U početku bolesti bolesnik nema simptoma koji bi ukazivali na akutnu bubrežnu insuficijenciju. Simptomi se odnose na gubitak funkcije izlučivanja i ovise o razini bubrežne disfunkcije, stupnju bubrežnog oštećenja, te uzroku. U vanbolničkih bolesnika jedini klinički pokazatelj može biti oligurija ili anurija nakon upotrebe kontrasta. U prvom stadiju dolazi samo do smanjenog lučenja urina. Nakon toga kod bolesnika se javlja opća slabost, malaksalost i odbojnost prema hrani. Simptomi se pogoršavaju ako se ne intervenira na vrijeme. Bolesnik gubi koncentraciju, te postaje nervozan. U još naprednijem stadiju, oboljeli pada u stanje obamrlosti, koje je povremeno isprekidano epizodama bunila ili grčeva. Disanje je jako produbljeno, isprekidano periodima potpunog prestanka disanja, jezik je suh, mišići podrhtavaju nevoljno. Skoro redovito, poslije nekoliko dana od pojave anurije, javljaju se krvarenja ili infekcije. Ako se ne počne liječenjem na vrijeme, preživljavanje iznosi 5-10 dana od pojave bubrežne insuficijencije.

Početak kronične bubrežne insuficijencije je neprimjetan. Laboratorijske pretrage mogu pokazati snižavanje glomerularne filtracije i defektnu sposobnost koncentracije. Količina urina je sve veća i bolesnik mora češće mokriti. Kako bolest progresivno napreduje, dolazi do uremičke faze u kojo dolazi do niza hematokemijskih promjena uz naglašen porast ureje, kreatinina i mokraćne kiseline. Često dolazi i do anemije zbog koje bolesnik osjeća jaku opću slabost, te se lako zamara. Ukupni proteini, kalcij i natrij su često sniženi, dok su kalij i fosfor povišeni. Slika elektrolita je poremećena.

Dijagnoza
Dijagnoza akutne bubrežne insuficijencije se postavlja na osnovu anamneze, kliničkih i laboratorijskih ispitivanja. Karakteristični laboratorijski nalazi su progresivna azotemija, acidoza, hiperkalemija i hiponatremija, (akutna bubrežna insuficijencija utvrđuje se progresivnim dnevnim povećanjem serumskog kreatinina).

Liječenje
Potpuni oporavak bubrežne funkcije zavisi od težine oštećenja i obično traje od 4 nedelje do 12 meseci. Primarna briga se mora voditi oko održavanja postojeće glomerularne funkcije. Važno je zadržati tu funkciju većom od 10% od normalne jer bolesnici tada imaju manje simptoma. Ako je došlo do većeg pada glomerularne funkcije, manje od 5%, onda se ciljano liječe nastale komplikacije. Potrebno je regulirati visoki tlak, vratiti ravnotežu elektrolita u krvi (natrij, kalij, kalcij), vraćanje acido-bazne ravnoteže, liječenje anemije. Bolesnicima kojima je glomerularna funkcija jako niska -manja od 5%, jedino ispravno liječenje predstavlja kronična hemodijaliza ili transplantacija bubrega.

Literatura:
· Schrier RW, Wang W, Mitra A. Acuterenalfailure: definitions, diagnosis, pathogenesisand therapy. J Clin Invest 2004; 114: 5-14
· Mehta RL, Chertow GM. Acute renal failure definitions and classification: Time forchange. J Am Soc Nephrol 2003; 14: 2178-2187
· Aird WC. The role of the endothelium in severe sepsis and multiple organ dysfunction syndrome. Blood 2003; 101 (10): 3765-3777
· Bywaters EG, Beall D. Crush injuries with impairment of renal function. Br Med J 1941;1:427-32
· Portolés J. The beneficial effects of intervention in early renal disease. Nephrol Dial Transplant 2001;16:12-5.

 

na vrh

Komentari

Ova stranice za sada nema komentara.

RSS feed za komentare ove stranice | RSS feed za sve komentare

Komentiraj


Napomena:
Poštovani/a zahvaljujemo se na Vašem komentaru. Vaš komentar će biti objavljen nakon odobrenja urednika.